Partneri prave najveću grešku kada očekuju da
onaj drugi u vezi izrazi emocije. Ako očekujemo zagrljaj, priđimo i
zagrlimo partnera.
"Emocionalno vaspitanje je izostajalo iz našeg
obrazovanja. Nažalost, nije bilo mjesta za tako važnu sferu života. A
svaka životna situacija i odnos prožeti su emocijama", kaže za
"Politiku" profesor dr Predrag Nikić, koji je nedavno u Studentskom
kulturnom centru u Beogradu održao predavanje na temu "Emocionalna
inteligencija u ljubavnom partnerstvu".
Emotivni partneri često se ne razumiju zbog čega odnose među polovima popularna literatura opisuje riječima "muškarci su sa Marsa, žene sa Venere". Profesor Nikić objašnjava da je za razumijevanje drugog potrebno upoznavanje samog sebe, kao i da emocionalno inteligentna osoba otkriva svog partnera, njegove vrijednosti, stavove, želje i navike.
"Ne postoji partner koji nema emocije. Postoje samo oni koji nisu učili oblike emocionalnog izražavanja. Vrlo često srećem osobe koje nemaju sposobnost da izraze radost, nježnost ili brižnost. Oni to osjećaju, ali još nisu naučili kako to da izraze.
Patrijarhalne sredine guše izražavanje emocija, posebno kod muškarca. Vještina emocionalne inteligencije i jeste u tome da jedan partner naučene oblike emocionalnog izražavanja svojim ponašanjem, korak po korak, uvodi u ljubavni život.
Partneri zaboravljaju da je svako došao iz svog jedinstvenog porodičnog okruženja i da veza mora da prođe kroz period usaglašavanja. Usaglašavaju se načini emocionalnog izražavanja, želje, navike, usvajaju se nove vrijednosti. Ne treba zaboraviti da taj proces traje zauvijek i u tome je ljepota."
Na partnerske se nadovezuju porodični odnosi u kojima roditelji treba da shvate da su djeca kao struna na instrumentu: "Ne smijete je mnogo stezati, jer može da pukne, a da bi proizvodila zvuk, mora malo da se nategne", kaže profesor.
Iako emocionalna inteligencija, koja uključuje i motivisanje samog sebe i saosećajnost sa drugima, nije dio nastavnih programa, Centar za proučavanje i primjenu emocionalne inteligencije, koji je osnovao profesor Nikić, dobio je odobrenje da svoj program prenosi prosvjetnim i medicinskim radnicima.
Kako se "emotivno opismeniti"?
"Važno je da naučimo da izražavamo svoja osjećanja, da ih pokazujemo partneru i ukućanima. Ljubav je kao cvijet koji se njeguje svakodnevnim toplim izražavanjem emocija. Jedan polaznik mog seminara mi je rekao: 'Ali već sam joj rekao da je volim'. Ali, cvijet neće opstati ako ga jednom zalijete."
Profesor primjećuje da je mnoge ljude stid da izraze emocije, kao i da oni taj stid moraju da prevaziđu tokom sticanja emotivne inteligencije. Drugi bez problema pokazuju radost i iznenađenje, ali se pitaju: da li je u redu da osjećam i izražavam tugu, strah, ljutnju, bijes?
Sve emocije su prirodne ako imaju kontekst. U našem okruženju emocije se neispravno dijele na pozitivne i negativne. Postoje samo prijatne i neprijatne emocije i treba ih prihvatiti kao normalne. Prirodno je da čovjek čija je draga osoba povrijeđena i lično osjeti tugu, kao i da strepi ako mu neko prijeti.
Problem nastaje ako osjećamo tugu, a nema razloga, ako osjećamo strah, a nijedna okolnost ne ukazuje da je opravdan. Zato je emocionalna pismenost vrlo važna za nas, našu porodicu i našeg partnera.
"Prijatelji od nas ne očekuju savjet, već pažljivog i empatičnog sagovornika", kaže profesor Nikić i dodaje: "Emocionalno inteligentna osoba je iskreno zainteresovana za sagovornika i ne napada ga savjetima. Ona je odličan i pažljivi slušalac. Često na predavanjima ukazujem: avet koji nije tražen prihvata se kao kritika."
Kada savlada emotivne vještine, čovjek nauči kako da kreira svoju svakodnevicu. "Predivno je vidjeti baku i deku koji se drže za ruke dok šetaju parkom. Oni su 'žrtvovali' dosadu, odnosno vrijeme koje bi proveli ispred televizora i odlučili da kreiraju ljepotu svog života. To znači da su posmatranje tuđih života na ekranu zamijenili svojim intimnim sadržajima", kaže Nikić.
Emotivni partneri često se ne razumiju zbog čega odnose među polovima popularna literatura opisuje riječima "muškarci su sa Marsa, žene sa Venere". Profesor Nikić objašnjava da je za razumijevanje drugog potrebno upoznavanje samog sebe, kao i da emocionalno inteligentna osoba otkriva svog partnera, njegove vrijednosti, stavove, želje i navike.
"Ne postoji partner koji nema emocije. Postoje samo oni koji nisu učili oblike emocionalnog izražavanja. Vrlo često srećem osobe koje nemaju sposobnost da izraze radost, nježnost ili brižnost. Oni to osjećaju, ali još nisu naučili kako to da izraze.
Patrijarhalne sredine guše izražavanje emocija, posebno kod muškarca. Vještina emocionalne inteligencije i jeste u tome da jedan partner naučene oblike emocionalnog izražavanja svojim ponašanjem, korak po korak, uvodi u ljubavni život.
Partneri zaboravljaju da je svako došao iz svog jedinstvenog porodičnog okruženja i da veza mora da prođe kroz period usaglašavanja. Usaglašavaju se načini emocionalnog izražavanja, želje, navike, usvajaju se nove vrijednosti. Ne treba zaboraviti da taj proces traje zauvijek i u tome je ljepota."
Na partnerske se nadovezuju porodični odnosi u kojima roditelji treba da shvate da su djeca kao struna na instrumentu: "Ne smijete je mnogo stezati, jer može da pukne, a da bi proizvodila zvuk, mora malo da se nategne", kaže profesor.
Iako emocionalna inteligencija, koja uključuje i motivisanje samog sebe i saosećajnost sa drugima, nije dio nastavnih programa, Centar za proučavanje i primjenu emocionalne inteligencije, koji je osnovao profesor Nikić, dobio je odobrenje da svoj program prenosi prosvjetnim i medicinskim radnicima.
Kako se "emotivno opismeniti"?
"Važno je da naučimo da izražavamo svoja osjećanja, da ih pokazujemo partneru i ukućanima. Ljubav je kao cvijet koji se njeguje svakodnevnim toplim izražavanjem emocija. Jedan polaznik mog seminara mi je rekao: 'Ali već sam joj rekao da je volim'. Ali, cvijet neće opstati ako ga jednom zalijete."
Profesor primjećuje da je mnoge ljude stid da izraze emocije, kao i da oni taj stid moraju da prevaziđu tokom sticanja emotivne inteligencije. Drugi bez problema pokazuju radost i iznenađenje, ali se pitaju: da li je u redu da osjećam i izražavam tugu, strah, ljutnju, bijes?
Sve emocije su prirodne ako imaju kontekst. U našem okruženju emocije se neispravno dijele na pozitivne i negativne. Postoje samo prijatne i neprijatne emocije i treba ih prihvatiti kao normalne. Prirodno je da čovjek čija je draga osoba povrijeđena i lično osjeti tugu, kao i da strepi ako mu neko prijeti.
Problem nastaje ako osjećamo tugu, a nema razloga, ako osjećamo strah, a nijedna okolnost ne ukazuje da je opravdan. Zato je emocionalna pismenost vrlo važna za nas, našu porodicu i našeg partnera.
"Prijatelji od nas ne očekuju savjet, već pažljivog i empatičnog sagovornika", kaže profesor Nikić i dodaje: "Emocionalno inteligentna osoba je iskreno zainteresovana za sagovornika i ne napada ga savjetima. Ona je odličan i pažljivi slušalac. Često na predavanjima ukazujem: avet koji nije tražen prihvata se kao kritika."
Kada savlada emotivne vještine, čovjek nauči kako da kreira svoju svakodnevicu. "Predivno je vidjeti baku i deku koji se drže za ruke dok šetaju parkom. Oni su 'žrtvovali' dosadu, odnosno vrijeme koje bi proveli ispred televizora i odlučili da kreiraju ljepotu svog života. To znači da su posmatranje tuđih života na ekranu zamijenili svojim intimnim sadržajima", kaže Nikić.
Izvor: Mondo
Nema komentara:
Objavi komentar